04.05.2011. 11:00h 1 0

Mario Kolonić , poznatiji kao  Pytzek , poznati je zagrebački DJ, resident kluba Sirup i neumorni promotor elektronske glazbe. Njegovi setovi pronašli su put do najpoznatijih klubova i festivala kako u Hrvatskoj, tako i u cijeloj regiji. U našoj će kolumni osvrnuti se na domaću glazbenu zbilju, kako iz kuta artista, tako i iz kuta promotora.

Mali osvrt na hrvatsku glazbenu zbilju

Nekako mi uvijek teško pada pisanje kolumna ili tekstova za koje sam trebam odabrati teme. Dugo sam se lomio oko toga što pisati. Djing i DJ problemi (moja primarna tema), clubbing, autorska prava ili ukupno stanje na glazbenoj sceni u Hrvatskoj.  Na kraju sam se ipak odlučio nešto napisati o domaćoj glazbenoj sceni i kako je ja vidim.

Često sam se pitao kako to da u Hrvatskoj prolazi to što prolazi  i zašto je to toliko zastupljeno na TV i radio postajama, i zašto baš to dobiva toliko prostora u medijima. Zašto nitko od naših major etiketa nije u stanju napraviti proizvod koji će sadržajno i kvalitativno biti jednako konkurentan na domaćem tržištu kao i na stranom? Je li stvar u tome da mi stvarno nemamo i ne stvaramo takve glazbene proizvode  ili je stvar u nečem drugom? To su neka od pitanja koja me okupiraju  kad razmišljam o tom problemu. Odgovor na ova pitanja je kompleksan i svatko iz glazbene industrije će dati drukčiji odgovor i drukčije viđenje stvari.

Mišljenja sam da problem leži u inertnosti hrvatske glazbene industrije kao i u monopolu čelnih ljudi i struktura te industrije  kojima nije u interesu da se stvari mijenjaju. Također, veliku ulogu u problemu igra i sprega glazbene industrije i medija.

Sama industrija posjeduje moć i ima poziciju da mijenja stvari, ali im to očito nije u interesu. Zašto? Kad je u pitanju industrija odgovor je uvijek isti - novac. Industrija je inertna jer je u Hrvatskoj skupo mijenjati navike. Lakše je izdavati ono što ide (makar to bili i zabavnjaci), nego stvarati i priozvoditi neke nove vlastite talente i trendove. Da bi donekle pokrili tu "urbanu" rupu  jednostavnije im je uzeti već gotovu, prokušanu formulu s globalnog tržišta, naći glazbenike koji zvuče koliko toliko slično i zapakirati ih u vlastiti celofan. Ipak je to jeftinije nego pronaći talentirane glazbenike, uložiti u njihov razvoj, produkciju, marketing, PR i probati složiti kompletan autorski proizvod. Taj tip produkcije je jednostavno preskup. Oni koji tu najviše gube su talentirani hrvatski glazbenici s inovativnim idejama i autentičnim glazbenim izričajem koji bi mogli biti konkurentni i na globalnom tržištu. Nažalost, oni u očima industrije predstavljaju samo poslovni rizik, ne i priliku.

To je po meni razlog zašto hrvatskom glazbenom scenom drma šund. Monopol pojedinih “managera” i glazbenih struktura je drugi par rukava i to bih ostavio za neku drugu priču.

Drugi dio problema leži u medijima. Kao i cijela glazbena industrija, mediji u Hrvatskoj su jednako inertni u stvaranju sadržaja i otkrivanju novih talenata. Tako je glazba u tiskanim medijima minimalno zastupljenja (jedino kroz žutilo i u kontekstu tračeva), radio u 90% vremena vrti hitove iz 1980ih, a ono malo preostalog vremena vrte ono što im proslijede hrvatski diskografi.  Glazba na TV ekranima se svela na razne talent predstave (fini primjer kako glazbena industrija na jeftin način dobiva marketinški porostor za daljnu prodaju jednog te istog), a i teško da se na mailm ekranima može pronaći neka kvalitetna glazbena emisija. Svjetla točka mogli bi biti neki internet portali, ali i oni su upali u neko sivilo i grotlo hrvatske glazbene zbilje. Na kraju, koliko god se trudio, nisam našao ni jednu radio stanicu, glazbeni portal ili tiskani medij koji bi se bavio hrvatskom “indie” scenom i istraživačkim novinarstvom na tom području. Uglavnom se svi fokusiraju na prenošenje već gotovih vijesti ili na istraživanje radova sa međunarodne scene.

Sve to me navodi na zaključak da medijskim prostorom drmaju isti zakoni koji drmaju i diskografskom industrijom.

Zbog svih tih faktora, talentirani su pojedinci ili bandovi osuđeni na vlastita ulaganja u izdavanje, marketing i PR. Iz nekog kuta to i nije tako loše, no budući da je medijska industrija jednako ignorantna kao i glazbena, jako je teško probiti se do publike i opravdati ulaganje.

Srećom po njih tu je internet.  Pojavom socijalnih mreža, blogova i svih stvari koje nudi, ti glazbenici ipak imaju šansu doprijeti do nekog dijela publike. Bilo bi stvarno divno kad bi se i mainstream medji koji su prisutni na intenetu uključili u tu priču i pomogli stvaranju bolje glazbene scene.

Na kraju krajeva, prisutnost  na internetu i na socijalnim mrežama je ključna za  poslovne modele  koji se razvijaju i upravo ti modeli nam pokazuju kako će glazbeni biznis izgledati u budućnosti.

Dugoročno gledajući, glazbena industrija i mediji najviše gube sa svojim ignorantskim, zatvorenim i konzervativnim stavom spram glazbe i glazbenika.

http://soundcloud.com/pytzek