BLOG 0 0

Zahvalila bih se svima koji su poslali svoje prijedloge za moju gitaru Live Earth Gibson .

Prijedlozi dolaze od mnogih koji se bave hvale vrijednim i dragocjenim poduhvatom recikliranja svojih otpadaka, koji su prešli na energetski štedljivije žarulje pa sve do većih kolektivnih akcija. Sve su me priče dirnule i molim vas nastavite i dalje sa tako dobrim radom! : )

Peter iz Kalifornije skrenuo mi je pozornost svojim radom na institutu Cal-Earth (California Institute of Earth Art and Architecture). Riječ je o nevjerojatnim eko građevinama u stilu Ratova zvijezda arhitekta Nadira Khalilia. Osim što izgledaju totalno kul, domovi su veoma posebni budući da imaju malo tvornički proizvedenih dijelova. Većina objekata izrađenih je od zemlje nađene na licu mjesta.

Zahvaljujući tome zemljane su kuće cjenovno povoljnije, a mogu se izgraditi gdje god ima zemlje. Grijanje ili hlađenje nije uvijek neophodno jer konstantna temperatura zemlje od 13° C drži dom na komfornom nivou, i gotovo da nije potrebna pomoć kako bi se ugrijao ili ohladio. Peterov doprinos je širenje informacija o Cal-Earthu i održavanje Khaliliove vizije živom putem radionica i predstavljanja na internetu. Bravo!

Sviđa mi se ono što je napisala Harriet Jerusha Korim u ime njezinih "prijatelja smetlišta". Ispričala mi je o robnoj razmjeni u Cape Codu (The swap shopification of Cape Cod). Kada je stara vatrogasna zgrada u njezinom gradu ostala prazna, mještani su je zajedničkim snagama pretvorili u trgovinu za robnu razmjenu! Također je i aktivistica mreže koja se bavi klimatskim promjenama (Climate action network) u Cap Codu.

Jedan od kreativnijih prijedloga koji vas potiče na razmišljanje dolazi od Sarah iz Londona. Kao dijelom Craftivist Collective njezin je cilj da naglasi skandal globalnog siromaštva i nepravde u vezi s ljudskim pravima snagom ručnoga rada i javne umjetnosti. To mi se svidjelo jer je jaka poruka izrađena na suptilan način – malim porukama koje će te natjerati da staneš i razmisliš se.

Stvar koja me je pogodila u vezi s Rebeccom Felitas iz Argentine jest njezina strast i predanost aktivizmu u vezi s klimatskim promjenama. Djelujući globalno putem društvene mreže Rebeccin je cilj pokrenuti ljude na akciju – nešto što ja u svakom slučaju odobravam! Ovo je Rebeccina grupa na Facebooku: Salva el Mundo; U toj se grupi razmjenjuju ideje i nadamo se poduzimaju akcije : )

Escrap – ovo je nešto o čemu nikada nisam posebno razmišljala. Ali sada, zahvaljujući Rodri da Costa Martins, to se promijenilo. Escrap ili Electronic scrap (elektronički otpad), kao što pogađate predstavlja ostatke razne elektronike.

U cilju borbe protiv e-scrapa, Rodri i nekoliko prijatelja u Argentini pokrenuli su kampanju kojom žele upoznati ljude s opasnošću odbačenog elektroničkog otpada na deponijima. Ovo je bilo pravo otvaranje očiju pred opasnošću escrapa – baš sam prije nekoliko dana razmišljala što ću sa starim baterijama!

Od ove mi se priče srce rastopilo. "Mr lovely barn man" ili Tim Walker : ) ispričao mi je što se dogodilo kada je 1996. godine uragan Fran pogodio centralnu Sjevernu Karolinu. Njegovo imanje veličine 3,44 hektara pretrpjelo je štetu od 80 polomljenih stabala tvrdog drveta. Svakoga vikenda tijekom dvije godine najbolja je debla sjekao na dužinu od 366 cm, vukao trupce na centralnu lokaciju i zatim se dogovorio s lokalnim vlasnikom pokretne pilane da napravi daske od trupaca.

Tako je sagradio štalu za konje od lokalnog drveta izuzetne kvalitete i za posao angažirao lokalnog mještanina. Ovo je pravi primjer kako se iz loše situacije može izvući najbolje.

Još jedna priča koja pogađa direktno u srce. Mercedes Migliora je bila dirnuta teškim stanjem slijepe djece u školi blizu njezine kuće. Zato je pozvala svoje prijatelje (i svoju mamu) da joj pomognu u prikupljanju starih taktilnih igračaka, papira i predmeta koje će darovati školi kako bi djeca mogla učiti pomoću dodira različitih površina. Malo truda, ali sigurna sam da se uvelike isplatilo.

Puno sličnih priča stiglo mi je iz Indije. Na primjer, Umesh Rathod je okupio cijelu ekipu prijatelja da bi pronašli načine kako uštedjeti struju i vodu te reciklirati otpatke i organizirao seminare na svom koledžu kako bi poruku širio dalje.

Keyur Patel, također iz Indije, pisao mi je da je drveće nazvao prema bolivudskim glumcima, likovima iz religije i igračima kriketa. Zašto? Jednostavno, davanje imena drveću transformira ih iz nečega o čemu brine samo nekolicina ljudi i koje bi rado posjekli u objekte koje svi poštuju. Kakav divan način za natjerati ljude da dobro razmisle!

Toliko njih treba spomenuti, ali za sada vas ostavljam s pričom o Blue Can Group. Kirsten Bergren (i prijatelji) trude se da njihov grad u 21. vijeku doživi ekološki procvat. Mnogi od njezinih prijatelja nikada nisu razmišljali o recikliranju i nisu znali kako se to radi! Zato je njezin prioritet postalo obrazovanje svih generacija lokalne zajednice, počevši od školaraca, "budućih čuvara naše dragocjene Zemlje".

Ostanite sa mnom… idući ću put objaviti koja je priča je osvojila drugo, a koja prvo mjesto (kakva teška odluka!)…