BLOG 0 0

Moj hobi se polako pretvara u jezivu opsesiju. Mislim da, općenito, skupljanje starih fotografija nije čudno, ali ja volim usvajati čitave obiteljske albume.

Moja je zbirka počela nastajati nakon što sam za vrijeme obiteljskog odmora u Parizu posjetila buvljak Porte du Montreuil. Tamo sam pronašla mali zeleni istrošeni kofer prekriven naljpnicama s putovanja, a unutra se nalazio savršeno ručno izrađen obiteljski album fotografija ukoričen tkaninom.

To dvoje sam zajedno s kišobranom platila 8 eura, što je stvarno bila dobra prilika. Isprva sam u album planirala staviti svoje fotografije, no kad sam zavirila u njega, shvatila sam da je to album bivših vlasnika kofera.

Točnije to je bio album njihovih putovanja, pripadao je paru iz Njemačke. Činilo se da nemaju djece, te da jako vole sjesti na vlak za Italiju ili Švicarsku i forografirate se u prekrasnom okruženju.

Kako sam mogla istrgnuti i baciti tako pažljivo složen dokument sretnih trenutaka? Zato sam se odlučila zadržati album s njihovim sjećanjima nedirnut. Svaka od tih savršeno četvrtastih fotografija imala je boju i kvalitetu koju današnje nemaju – kvaliteta zbog koje i sasvim običan subjekt dobije jedinstvenu ljepotu.

Nisam sigurna što ću učiniti sa svojom sve većom zbirkom života stranaca, a ponekad se pitam hoće li za 50 godina itko htjeti moje fotografije s putovanja.

Znam samo da mi se sviđaju i da dodatno postajem jednako ovisna i o filmovima snimljenim Super 8-icom, inspirirana ovim prekrasnim brazilskim kućnim videom http://www.vimeo.com/3170896.

Doista predivni stranci.