Presing (ponekad i Pressing) je beogradski bend.
Grupa je nastala krajem 1990. godine. Od tada do danas preživjeli su mnoge promjene članova benda i nekoliko višegodišnjih pauza u radu, ali nikada nisu službeno prestali s radom. Osnivači, predvodnici i jedini originalni članovi sastava kroz sve postave su beogradski umjetnik Zoran Radović Kiza i gitaristVladimir Marković Kraka. Grupa Presing je tokom godina imala velikih poteškoća sa diskografskim kućama i Radovićevim zdravstvenim stanjem što im je često kočilo karijeru.
Zajedno sa sastavima Kanda, Kodža i Nebojša, Klajberi, Kazna za uši, Darkwood Dub i Euforija, Presing je definirao "NeoBeo" zvuk - autohtoni alternativni gitarski stil beogradske rock glazbe početkom 90-tih. Radovićevi tekstovi visokih poetskih kvaliteta, pjevani u rap maniri, savršeno su se uklopili u Markovićev snažne, harmonične i donekle disonantne gitarskim dionice, stvarajući autentičan beogradski post-rock zvuk.
Prvi album "Priča o totemu, duhu koji hoda, psu i razočaranoj ženi" (Zagreb, 1992.) bio je dominantno obojen punk-funk/noise prizvukom. Zbog Radovićevih zdravstvenih problema, Presing pauzira u radu pune četiri godine (1993-97').
1997. godine bas gitarista Vladislav Rac iz Kande Kodže i Nebojše i bubnjar Miladin Radivojević (Klajberi, Plejboj) pridružuju se Presingu. Dvije godine kasnije u ovoj postavi snimljen je drugi album, "600 nebo", za koji je američki tjednik Boston Phoenix napisao da predstavlja "jedan od pet najboljih europskih albuma u proteklom desetljeću". Zvuk benda na ovom albumu evoluirao je ka harmoničnijim strukturama soul, free jazz, alt country pa čak u izvjesnoj mjeri i kraut rock predznaka.
Umjereni uspjeh albuma "600 nebo" nažalost nije Presingu donio sigurniji aranžman s izdavačem, a prelazak Presingove ritam sekcije u Partibrejkers kao i Radovićevo zdravstveno stanje izazvali su novu, dvogodišnju pauzu u radu. Sredinom 2004. u grupu dolaze basist Marko Grubačić Gega (Trenje) i bubnjar Damjan Dašić (E-Play). U ovoj postavi Presing započinje maratonsko, godinu i pol dugo snimanje albuma "Zanos bez snova". Treći album objavljen je za nezavisnog izdavača "Ammonite Records" i donio je suptilnije, sofisticirane tonove, uz aranžmane unaprijeđene povećanim prisustvom gudača, flaute, tri vrste saksofona, trube, mandoline, sintisajzera. Presing pritom nije odustao od svog karakterističnog snažnog gitarskog zvuka.
Članovi Presinga bave se i drugim umjetničkim formama - književnošću (Radović je objavio zbirku poezije "Ključ i lav", a Marković, pod pseudonimom Vladimir Krakov, roman "Kralj komaraca") i likovnom umetnošću (Radović je slikar, a Grubačić akademski vajar). Članovi Presinga imaju i brojne sporedne glazbene projekte (Tron, Stereo Ikar, Tornado ptice, Ki.mono, i druge).
Diskografija
Albumi
- "Presing" (Slušaj Najglasnije!, 1992.)
- "600 Nebo" (Skver, 2002.)
- "Zanos bez snova" (Ammonite Records, 2006.)
Sudjelovanje u zajedničkim albumima
- "Želim jahati do ekstaze" [razni izvođači] (Nova Aleksandrija/Slušaj Najglasnije!, 1991.)
- "Radio Utopija" [razni izvođači] (B 92, 1994.)
- "3" (Red Luna Records, 1995.)
- "Bombardiranje Njujorka vol. 10"[6] [razni izvođači] (Slušaj najglasnije, Zagreb 2001.)
Knjige
- "U vozu za Diznilend" Tekstovi pesama Zorana Kize Radovića, Dejana Vučetića Vuče, Dejana Ćirovića Ćire i kratke priče Vladimira Markovića Krake (SKC, Beograd 1995.)
- Zoran Radović "Ključ i lav" zbirka poezije i solo album "Stereo Ikar" (Odličan hrčak, Beograd 2005.)
- Vladimir Krakov "Kralj komaraca" roman (Ammonite, Beograd 2006.)
izvor: sr.wikipedia.org

This work is licensed under a Creative Commons Attribution-Share Alike 3.0 Serbia License.